Svet u meni

„Svet u meni“ istražuje prostranstva i bogatstva sveta u nama. Bavi se pitanjima razvoja individue ali i kako uskladiti svet u nama i svet oko nas i pronaći ravnotežu izmedju to dvoje.

Drevni etički kod indijanaca

svetumeni | 23 Septembar, 2017 05:34


 


1. Svako jutro kad ustaneš , i svako veče pre spavanja, zahvali se za život  koji ti je dat ali i za sav postojeći život, za dobre stvari koje ti je Tvorac   podario i za priliku da rasteš malo više svakog dana. Razmisli o svojim mislima i delima iz  prethodnog dana i potraži hrabrost i snagu   u sebi da budeš bolja osoba. Teži za svim onim što će  doprineti da svi imaju od toga koristi .


2. Poštovanje.  Poštovanje znači: "Osećati ili pokazati čast ili uvažavanje nekome ili nečemu, razmotriti dobrobit ili tretirati nekoga ili nešto sa  poštovanjem ili ljubaznošću". Iskazivanje poštovanja je osnovni zakon života.


  • U      svim  situacijama i u svakom trenutku odnosi se sa poštovanjem  prema svakoj osobi od najmlaðeg deteta do  najstarijeg starešine.

  •  Posebno poštovanje treba   iskazati starima , roditeljima, nastavnicima i liderima zajednice.

  •   Nijedna osoba ne sme  se osetiti  poniženom   zbog onoga što si rekao ili  uradio ";  izbegavaj da povrediš tudja osećanja kao što  bi izbegavao smrtonosni otrov.    

  •   Ne  uzmi ništa što pripada nekom drugom (posebno svetinje) bez dozvole ili razumevanja medju vama..  

  •   Poštujte privatnost svake osobe, nikada ne  uzneemiravaj  drugoga u molitvi, meditaciji i razmišljanju. Poštuj tudju privatnost  i lični prostor (fizički ali i psihološki).

  •   Nikad nemoj da    prolaziš  izmeðu ljudi koji razgovaraju.

  •  Nikada ne prekidaj ljude koji razgovaraju.  

  •   Govori mekim glasom, pogotovo kada si u prisustvu staraca, stranaca ili drugih koji su  vredni posebnog poštovanja.    

  •     Ne govori  na skupovima sem da pitaš šta se od tebe očekuje i to samo ako ti to od ranije nije poznato.   

  •  Nikada ne govori o drugima na negativan način, bilo da su prisutni ili ne.     

  •  Odnosi se prema zemlji i svim njenim aspektima kao prema svojoj  majci. 


Pokaži  duboko poštovanje prema mineralnom svetu, biljnom svetu i svetu životinja.  Ne radi ništa  što bi moglo da  našu Majku povredi, zatruje i zagadi.  Živi sa željom i  mudrošću da je braniš.      


  • Pokaži duboko poštovanje prema verovanju i veroispovesti drugih.

  •   Slušaj sa ljubaznošću,otvorenog srca   ono šta drugi kažu, čak i ako osetiš da je ono što kažu bezvredno.

  •   Poštuj mudrost ljudi u veću staraca.  Jednom kada izneseš neku ideju na sastanku, ona više ne pripada tebi.  Pripada svima.  Poštovanje zahteva da pažljivo slušaš ideje drugih u savetu i da ne insistiraš da tvoja ideja prevlada.  Zaista bi trebalo slobodno  da podržiš tudje ideje ako su istinite i dobre, čak i ako su te ideje sasvim drugačije od onih koje si predložio.  Sukob   mišljenja donosi Iskru istine.


3. Kada savet  jedinstveno donese odluku, poštovanje zahteva da niko ne govori tajno protiv onoga što je odlučeno. Ako je savet pogrešio, ta greška će postati očigledna svima pre ili kasnije.  


4. Budi  veran istini u svakom trenutku, i pod svim uslovima.  


5. Uvek se odnosi prema gostu sa  poštovanjem i uvažavanjem. Daj  gostu ,svoju najbolju hranu, najbolja ćebad, najbolji deo  tvoje kuće i najbolji tretman.  


6. Bol  jedne osobe je  bol svih, čast  jednog je častsvih.  


7. Odnosi se prema strancima i  audsajderima sa  ljubavlju i kao prema članovima ljudske porodice.


8. Sve rase i plemena u svetu su kao raznobojno cveće  na  istoj livadi. Svi su lepi. Kao deca Stvoritelja moraju  da se podjednako poštuju.  


9. Jedan od glavnih  ciljeva za koje su stvorena ljudska bića  je Da služi drugima, da budu od neke koristi porodici, zajednici, narodu i svetu,.  Ne ispunjavaj se sopstvenim poslovima  ili brigama i ne zaboravi  na tvoj najvažnije zadatak . Istinska sreća dolazi


samo onima koji svoje živote posvete službi   drugima.  


10. Primeti i posmatraj umerenost i ravnotežu u   svemu  što postoji ..  


11. Spoznaj koje stvari vode tvom blagostanju i onima koje vode  tvojem uništenju.  


12. Slušaj i prati  svoje srce u onome što si  zacrtao kao tvoje ciljeve u životu.  Očekuj da će pomoć  u   obliku putokaza doći sa  različitih strana i u različitim oblicima ; u molitvi, u snovima, u tihovanju i  u rečima i delima mudrih starijih i prijatelja. 


 


Izvor: Native American Code Of Ethics : Pearls of Wisdom


 


Odlomak iz knjige "Prividjanja"

svetumeni | 03 Septembar, 2017 17:41

 

 

          Bijaše jednom učitelj na ovom svijetu, Rođen u svetoj zemlji Indijane, podignut među mističnim brežuljcima istočno od Fort Waeyna. U svijetu

ovom učio je  u javnim školama Indijane, a kako je porastao  i preko svog zanata automehaničara. Ali učitelj je imao i znanja iz drugih zemalja i drugih

škola i iz drugih života koje je proživio, Sjetio se svih njih i sjećanje ga učini mudrim i snažnim, tako da drugi vidješe njegovu snagu  i dolažaše kod

njega po savjet.

          Učitelj vjerovaše da ima moć da pomogne sebi i svim ljudima i kako povjerova tako i bi;  I svi vidješe njegovu moć i dolaziše kod njega da ih

oslobodi nevolja i svih njihovih boleština. On vjerovaše da svatko o sebi može misliti kao o sinu božjemu  i kako povjerova tako i bi; I sve radionice

i garaže gdje je radio bijahu prepune onih koji su tražili njegovo učenje, Njegov dodir, a na ulicama čekaše oni sa žudnjom da ih možda samo njegova sjenka

u prolazu takne i promjeni im živote. Moralo je i to vrijeme proći, jer zbog gomila svijeta Nekoliko nadzornika i upravitelja zamoliše učitelja da ostavi

alate i krene svojim putem, jer tako se gusto tiskala gomila oko njega da ni on niti ostali mehaničari nisu imali mjesta za rad na automobilima.

       I tako on krene iz grada, a ljudi koji su ga pratili počeše ga zvati mesijom i čudotvorcem, i kako u to povjerovaše tako i bi;... I ako bi došlo

do oluje dok im je govorio niti kap kiše nebi pala na glave njihovih slušalaca, a posljednji od mnoštva čuo bi njegove riječi isto tako jasno kao i prvi,

usprkos munja i gromova na nebu;...  A uvijek im je govorio u alegorijama. Govorio im je: "U svakom od nas počiva moć prihvaćanja zdravlja i bolesti, bogatstva

i siromaštva, slobode i robstva... Mi o tome odlučujemo, a ne drugi". Jedan mlinar reče: "Lake su to riječi za tebe učitelju! Ti ideš putem kojim mi ne

idemo i ne moraš raditi mukotrpno kao i mi; U ovom svijetu čovjek mora raditi da bi živio".

           Učitelj mu odgovori pričom: "Jednom življaše naselje nekih bića na dnu velike kristalne rijeke. Tok rijeke tiho je prelazio  preko svih njih,

mladih i starih, bogatih i siromašnih, dobrih i loših; Rijeka je tekla svojim putem poznavajući samo svoj sopstveni kristalni tok... Svako od bića držalo

se na svoj način čvrsto uz grančice i stjenje riječnog dna, jer to je bio način njihova života, a opiranje toku nešto što su učili od samog rođenja.

 Napokon jedno od bića reće: "Dosta mi je ovakvog života! Iako to ne mogu vidjeti vlastitim očima vjerujem da rijeka zna kuda ide; Opustit ću se i neka

me odnese kamo god hoće. Držeći se ovako umrijet ću od dosade". Ostala bića se nasmijaše i rekoše: "Budalo!,, Pusti se samo, i ta rijeka koju obožavaš

bacit će te izubijanog i isprevrtanog preko stijenja i umrijet ćeš brže nego od dosade;.. Ali on ih i ne sasluša i duboko uzdahnuvši opusti se, a rijeka

ga odmah isprevrta i izubija preko stjenja;.. Ali vremenom kako je biće odbijalo da se ponovo prihvati dna rječni tok ga podiže i ono ne bješe više ranjavano;..

A bića nizvodno za koje je bio stranac zavikaše: "Gle čuda! Biće slično nama, ali leti... Eto mesije koji je došao da nas sve spasi;... A biće nošeno rijekom

reče: Ja nisam veći mesija od vas; Rijeci je zadovoljstvo da nas oslobodi i uzdigne, samo ako se na to usudimo. Naš istinski cilj je ovo putovanje, ova

avantura". Ali oni još vikahu, Spasitelju! Stalno pripijeni uz stijene, a kada ponovo pogledaše on bješe otplovio i tako ostahu sami ispredajući legende

o spasitelju.

         I taj dan dođe kada učitelj uvidje da ga mnoštva ljudi pritiskaju, svakim danom sve više i više, zbijeniji, bliži, bješnji;... I uvidje kako

ga primoravaju da ih neumorno liječi i utoljava njihovu glad; Uvijek novim čudima, da za njih uči, njihove živote živi;.. I stoga Tog dana on krenu sam

k izdvojenom vrhu brijega, I tamo se molio:... I u svom srcu reče;... Beskrajno zračno biće!... ako je volja tvoja dopusti da me sudbina ova mimoiđe, dopusti

da napustim nemogući zadatak. Ne mogu živjeti život druge duše, a ipak deset tisuća njih me me preklinje za život. Žao mi je što sam dopustio da se to

dogodi; I ako je volja tvoja dopusti mi da se vratim svojim motorima i alatu i da živim kao i svi ostali ljudi.

          I glas mu se obrati na tom vrhu, glas ni muški ni ženski , ni tih ni glasan,glas beskrajno nježan; I taj glas mu reče: "Ne moja, već tvoja volja

biće!, Jer tvoja je volja Biče isto što i moja; Idi svojim putem kao i drugi ljudi i budi sretan na ovom svijetu".

          Čuvši to učitelj se obradova i zahvali, siđe sa brijega pjevušeći neku mehaničarsku pjesmicu;... I kada ga rulja pritisnu  sa svojim nedaćamatražeći

da ih liječi i da za njih uči i neprekidno da ih svojim razumjevanjem hrani i da ih svojim čudima zabavlja;... On se osmjehne mnoštvu i ljubazno im reče:

"Odustajem;... Za trenutak mnoštvo ostade nijemo u čudu. I on im se obrati: "Ako bi čovjek rekao bogu da mu je najveća želja da pomogne napaćenom svijetu

bez obzira na osobnu žrtvu i Bog mu odgovori kazujući što treba činiti, da li on to i treba učiniti? Svakako učitelju! Povikaše mnogi. Ako to Bog traži

i paklene muke za njega treba da su zadovoljstvo! Bez obzira kakve su to muke, i koliko težak je zadatak; Čast da bude obješen, slava da bude pribijen

na drvo i spaljen ako je to volja božja", Rekoše oni. A što bi učinili? Učitelj se obrati mnoštvu; Ako bi vam Bog rekao pravo u lice! Naređujem ti da budeš

sretan na ovom svijetu dok god živiš; Što bi onda učinili"?  I gomila zanjemje, ni glasa ni šuma se ne ču po brdima i dolinama gdje se skupiše i učitelj

reče u tišini: "Na putu vlastite sreće naći ćemo učenje zbog kojega smo izabrali ovaj život; I to je ono što sam danas naučio i sada vas ostavljam da idete

vlastitim putem svojom voljom; I on krenu svojim  putem kroz gomilu i napusti je vrativši se svakodnevnom svijetu  ljudi i mašina.

 

 

 

 

Odlomak iz knjige : „Prividjanja neodlučnog mesije „, Ričarda Baha

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb