Svet u meni

„Svet u meni“ istražuje prostranstva i bogatstva sveta u nama. Bavi se pitanjima razvoja individue ali i kako uskladiti svet u nama i svet oko nas i pronaći ravnotežu izmedju to dvoje.

Malo o opraštanju

svetumeni | 27 Januar, 2018 18:56

 

O tome koliko je važno oprostiti drugima ali  najpre sebi  napisano je mnogo i pisaće se još. Od psihologa do  različitih duhovnika učitelja i alternativaca.  Svi oni će vam reći da je teret neoproštenog bilo da   se radi o nečijoj teškoj reči, zlobi, nečim još mnogo gorem  težem , bolnijem i tužnijem ili je to krivica koju osećamo bilo zbog nečeg što se desilo decenijama u nazad  ili nečeg sasvim  svežeg, bili mi objektivno krivi za nesto ili ne , nije bitno - krivica, bol, tuga ili  nešto drugo što osećamo  a, vučemo svugde sa sobom je težak terat kojeg se nije lako otarasiti .

Ponekad neznamo kako  da se tih osećanja otarasimo  jer ,koliko god to želeli i pokušavali uvek se nekako vrate u manjoj ili većoj meri .  nekada, jednostavno ne želimo da oprostimo jer se plašimo da ako to uradimo zaboravićemo šta se desilo i isto će nam se ponoviti . Na zalost postoji i ona kategorija ljudi koji  ni sami neznaju zašto ali kao da svesno ili ne stalno podgrevaju, kopaju po staroj rani .  

Mnogo toga može da se kaže na ovu temu ja ću samo da vas zapitam : ko je onaj koji trpi jer nosi na duši teret ne oproštenog  ili ne otpuštenog ako vam se taj termin više svidja – da li ste to vi ili neko ko vam je naneo zlo ?  Odgovor je bojim se, uvek isti – vi   i niko drugi . Čak i ako ste vi ti koji treba da tražite oproštaj od nekog drugog  uvek možete ili čak i morate početi od sebe samih .

Kada nekome  opraštamo  mi činimo  najveću uslugu  sami sebi a, ne osobi kojoj opraštamo.

Koji god da je razlog,zbog kojeg nosite teret ne oproštenog na duši vredi poraditi na  opraštanju jer , nije bez razloga rečeno  da je oproštaj lekovit.   Opraštanje je jedan od načina da se  povrati narušena energetska ravnoteža  ponekad je i put da se harmonizuju odavno poremećeni odnosi medju ljudima. Da se zakopaju davno iskopane ratne sekire za koje često obe strane i ne  znaju više zašto su uopšte i bile iskopane. I na kraju krajeva, danas postoje i naučni dokazi da su   pokopane negativne emocije kao što su : tuga, mržnja, ljubomora, zavis pa i krivica i ogorčenje ne samo teret koji je teško nositi već i da vode u  energetsku neravnotežu   koja dovodi do iscrpljenosti tela i duha i na  kraju  može da  prouzrokuje i pojavu bolesti.   Iako , ljudi često veruju da kada oproste nekome da toj osobi čine najveću moguću uslugu– oni ustvari čine upravo  suprotno . Pri tome ne mislim da vraćaju milo za drago  već da time što praštaju daju sebi slobodu i vraćaju odgovornost za postupke drugoj osobi .

Ovo me je podsetilo na jednu priču o mudracu  koji je bio poznat po svojoj smirenosti . Čuo to jedan čovek, jedan od  onih, nadobudnih , zlobnih  a, koji vole da iskazuju svoju moć povredjujući druge . I tako taj čovek odluči da pronadje tog mudraca i da ga na pasja kola izvredja. Čisto da vidi kako će ovaj da se ponaša jer nema tog na ovom svetu kojeg on ne može da izvredja ponizi  ili naprosto naljuti . Kako rečeno tako i učinjeno . Sudbina je htela da se nadju na jednom prašnjavom putu i naš junak se pristojno potrudio da izvredja mudraca. Psovao je, vikao,  kleo i vredjao ali ništa se desilo nije. Na kraju mu dojadilo i prekipelo pa zapita mudraca: Dobro, ja tu stojim , psujem, kunem i vredjam a, ti ništa ! Koja je tvoja tajna ?. na ovo dobi samo ovo u odgovor : Biram koje ću darove uzeti a koje ne. Tvoji mi se nisu svideli pa ti ih vraćam  ne otvorene.

Ako mene pitate  lekcija vredna učenja. U, svakom slučaju   trebalo bi   opraštati drugima a, pre svega sebi ako ništa drugo   ono ,radi vas samih, vašeg mira, stabilnosti i zdravlja na kraju krajeva..

Zato, vredi truda, zaviriti u svoje srce, dušu i sećanja i zapitati se kome dugojem izvinjenje, koga sam ja povredio/la i ko je mene povredio /la?

Prvi korak

I upravo tu sa tim početnim pitanjem je i početak praštanja, i otpuštanja tog tereta. Jednostavno uzmite papir i olovku, dajte sebi vremena mesto u kojem ćete biti sami sa sobom i bez ometanja i pustite olovku da zapleše po papiru . Pustite sećanjima da sama pišu svoju priču bez cenzure i bez razmišljanja  o tome da li je nešto vredno da se oprosti da li je besmisleno, sitno , krupno , bitno ili nebitno . Potpuno je nevažno da li se radi o tome šta vam je neko rekao kada ste bili u drugom osnovne, da li je to bio neki neznanac sa ulice, prva ljubav, najbolji prijatelj,  neko sa posla ili najbliži  rod.

Ponekad je ono što se nekome može činiti kao sitno , nebitno i nevažno   drugome ,može biti veliko kao kuća i najveća planina .  ne kaže se tek tako ubila ga prejaka reč.  Ponekad ta jedna reč, pogled ili gest može biti ono što nosimo u srcu godinama i pamtimo kao da je juče bilo – bilo po dobru ili zlu.

Kada napravite svoj spisak preostaje vam naravno  još i da oprostite sebi ili drugome.

Kako oprostiti

Često ćete pročitati da je opraštanje proces koji ima svoje faze kao i tugovanje  i da bi zaista oprostili do kraja, bez  zadrške i ostatka morate da prodjete kroz sve te faze. Tačno  ali nemora da bude tako dugotrajno . Moži i brže i da pri tome bude i efikasno pod uslovm da ste zaista spremni , da želite da oprostite.

U nastavku je dat opis postupka. A, da bi priča imala smisla treba nam i primer.  Recimo da se radi  o nekoj situaciji gde ste se osećali neprijatno, osramoćeno ili povredjeno . Recimo okliznuli ste se i završili u blatu i svima je oko vas to bilo  strašno smešno pa i vašem najboljem drugu –svima sem vama naravno . I umesto da vam pomognu svi stoje oko vas i umiru od smeha. 

Ako bi trebalo da skratimo ovu priču u jednu rečenicu koja u sebi nosi i opraštanje je: Ja  opraštam onima koji su me ismevali . Ko, kada i zasto se ovde podrazumeva.

Ovako formulisano opraštanje teško ide u praksi jer je previše emocija uključeno u sve.

Možda ne i u ovom slučaju ali uzmimo da je mnogo bola skriveno u toj starom sećanju. Često i jeste i onda kada mislimo da je sve davno iza nas.

Četiri faze opraštanja

Upravo zato postupak opraštanja ima četiri faze i  to su :

1.       Opraštam Bogu, (Tvorcu ili  Univerzumu, ili  Sudbini, Višoj sili   , odnosno bilo čemo što za nas ima smisla a, veće je i više od nas sanih ) što je dopustio, stvorio takve ljude ili dogadjaje.

2.      Opraštam svim ljudima koji čine takve stvari .

3.       Ja opraštam svim ljudima koji su doprineli da se to desi .

4.      Ja opraštam  (konkretno tome i tomešto je uradio to i to )

5.      I ja opraštam sebi što sam tajteret tako dugo nosio .

A, sad da vidimo kako to izgleda u praksi. Da podsetim : vi u blatu a, deca vam se smeju umesto da pomognu  najbolji prijatelj medju njima. Njegov smeh je ono što nemožete da mu oprostite .

6.       

1.       Stavite  dva prsta ili  celu šaku na Ja-tačku i sa uživljavanjem glasno izgovorite : "ja opraštam Bogu/Stvoritelju koji je stvorio svet u kome    prijatelj ismeva prijatelja

2.      Ja opraštam svim ljudima koji  su se smejali , ismevali druge ljude.

3.      Ja opraštam svim ljudima koji su doprineli da mi se najbolji drug smeje.

4.      Ja   opraštam  Perici  ( navesti ime ) što mi se tog dana smejao .

5.      Ja opraštam i samom sebi što sam  to toliko dugo nosio .

 

HOPONOPONO

Ovaj proces opraštanja potiče iz havajskog Huna sistema. Veoma je efikasan. On nije  tako brz kao prethodni metod ali ima svoje prednosti i odličan je u kombinaciji sa prethodnim posebno  u slučajevima  kada prema  nekoj osobi imate   mnogo  neotpuštenih  emocija posebno ako su one teške  i  ako ih vučete mnogo godina.

Evo kako se radi.

1.         Zamislite malu pozornicu ispred sebe i malo ispod sebe Na toj pozornici zamislite da stoji osoba prema kojoj gajite neko negativno osećanje prema  kojoj ne  osećate da ste u  potpunosti u harmoniji ,, koja vam iz bilo  kog razloga ne daje podršk i sl.,. U našem primeru to je najbolji drug Perica koji se saostalom decom smejao vašem padu. Verovatno neshvatajući koji vam bol nanosi . Njemu je prosto naprosto, bilo smešno .  Vodite računa o tome da ono što vididte u mašti bude propraćeno i odgovarajućim emocijama.

2.         Iznad svoje glave zamislite beskonačni izvor ljubavi i iscelenja , kao blistavo malo sunce. Zamislite da vam se vrh glave otvara i pustite da energija ljubavi i   isceljenja teče  nadole i ispunjava vam čitavo tejlo i kada ga je ispunila,   nastavlja da teče iz vas ,iz oblasti srca ka osobi koju ste zamislili na pozornici.  Perici u ovom slučaju.Uživite se u ideju da ta energija nju   isceljuje i puni ljubavlju i uzdiže.

3.        Kada osetite da je  isceljenje završeno , da je  ta druga osoba  ispunjena tom sjajnom isceljujućom energijom ,do kraja, u svojoj mašti obavite kratak razgovor sa njom ,, oprostite joj sve što ste joj  zamerali i neka ona oprosti vama.

4.         Ukoliko ste radili na   otklanjanjju problema u  odnosu sa osobom koji je sada aktuelan, zamislite da

udišete tu osobu u sebe i da je asimilirate. Ukoliko je to neki  problem iz prošlosti, zamislite da ta osoba lebdeći odlazi sa pozornice, pri čemu postoji vidljiva veza između vas. Kada se donekle udalji zamislite da rukom presecate vezu koja vas je spajala i opterećivala.<

 

Ponovite Hoponopono  ili prethodno opisan postupak  opraštanja sa svakom osobom sa kojom niste  u dobrim odnosima ili vam je odnos ostao nedovršenodnosno ,primenite jedno ili oba sa svim što vam je na spisku .. Znaćete da ste posao odradili do kraja kada  budete u stanju da neku osobu vidite u imaginaciji (ili životu) ili da mislite o njoj a da pri tome ne osećate nikakvo negativno osećanje. Ako osećate negativne emocije,  makar i u najmanjoj mogućoj meri ,ponovite postupak.


 

 

Писмо непознатог аутора

svetumeni | 10 Januar, 2018 19:50

Моја мајка ме је питала шта је најважнији део тела. Током година бих претпоставио шта мислим да је тачан одговор. Када сам био млађи, мислио сам да је звук

веома важан за нас као људе,  Тако сам рекао:

"Моје уши, мамице."

Рекла је: "Не. Многи људи су глуви, али  размишљај о томе, а ја ћу  те поново питати."

Неколико година је прошло пре него што ме је поново питала.   Од када ме је први пут питала ја сам  наставио да  размишљам о тачном одговору. Овога пута сам јој рекао:

"Мамице, вид је веома важан за све, тако да мора бити  да су то наше очи."

Погледала ме је и рекла ми, "Ти  учиш брзо, али одговор није тачан зато што има много људи који  су слепи. "

Опет самсе саплео на том питању., наставио сам  да трагам за  одговором и током година,? Мама ме је питала јос пар пута и увек је њен одговор био ,?  "Не. Али сваке године

постајеш  све паметнији, дете моје".

Затим је једне године умро мој отац.  Сви су били тужни . Сви су плакали. Моја мама ме је погледала када је   дошло време да  се по последњи   пут опростимо од њега.

Питала ме  је : "Да ли  сада, знаш који је најважнији део нашег тела  драги мој?" 

Био сам шокиран кад ме је сада питала. "Увек сам

 Мислио да је то била само игра између ње и мене.

Она је видела  збуњеност на мом лицу и рекла ми," Ово питање је веома важно. То показује да си заиста  живео  свој живот. За сваки део тела који  си ми рекао у прошлости, рекла сам  ти  тада ,да  је погрешан  .Дала  сам  ти пример зашто је то тако . Али данас је дан када  мораш   да  научиш ову важну лекцију. 

Погледала ме је и спустила ми главу на раме и  загрлила ме.  Видео сам јој очи испуњене  сузама . 

Рекла је: "Драги мој, најважнији део тела је  твоје раме."

Питао сам: "Да ли је то зато што ми држи главу?"

Она је одговорила: "Не, то је зато што може да држи главу пријатеља или   вољене особе , када плаче,  свима треба раме  за плакање  понекад у животу, драги мој.

Надам се само да  ћеш имати довољно љубави и пријатеља да  ћеш увек имати раме  за плакање када ти затреба..

"  Тада и тамо сам знао да најважнији  део тела није себичан.  Он је направљен за друге, а не за себе.  Он је  саосећајан према  патњи других.

Људи ће заборавити оно што сте рекли.  Људи ће заборавити шта сте радили. Али људи никада неће заборавити како су се осећали поред вас.

. Порекло овог писма је непознато, али  оно доноси благослов свима, који га поделе . 

Добри пријатељи су као звезде ... Не видите их увек, али увек знате да су тамо.

 

My mother used to ask me what the most important part of the body is.
Through the years I would take a guess at what I thought was the correct Answer.

When I was younger, I thought sound was very important to us as humans,
so I said, "My ears, Mommy."

She said, "No. Many people are deaf. But you keep thinking about it
and I will ask you again soon."

Several years passed before she asked me again.
Since making my first attempt, I had contemplated the correct answer.

So this time I told her,
"Mommy, sight is very important to everybody,
so it must be our eyes."

She looked at me and told me,
"You are learning fast, but the answer is not correct because
there are many people who are blind."

Stumped again, I continued my quest for knowledge and over the years,
Mother asked me a couple more times and always her answer was,
"No. But you are getting smarter every year, my child."

Then one year, my father died. Everybody was hurt.
Everybody was crying.

My Mom looked at me when it was our turn to say our final good-bye to my father.
She asked me, "Do you know the most important body part yet, my dear?"

I was shocked when she asked me this now.
I always thought this was a game between her and me.
She saw the confusion on my face and told me,
"This question is very important. It shows that you have really lived in your life.
For every body part you gave me in the past, I have told you were wrong and
I have given you an example why.

But today is the day you need to learn this important lesson."

She looked down at me and threw her head to my shoulder and hugged me.
I saw her eyes well up with tears. She said,
"My dear, the most important body part is your shoulder."

I asked, "Is it because it holds up my head?"

She replied, "No, it is because it can hold the head of a friend or a loved one
when they cry. Everybody needs a shoulder to cry on sometime
in life, my dear. I only hope that you have enough love and friends that
you will always have a shoulder to cry on when you need it."

Then and there I knew the most important body part is not a selfish one.
It is made for others and not for yourself. It is sympathetic to the pain of others.

People will forget what you said. People will forget what you did.
But people will NEVER forget how you made them feel.

The origination of this letter is unknown, but it brings a blessing to everyone
who passes it on. Good friends are like stars...You don't always see them,
but you always know they are there.

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb