„Svet u meni“ istražuje prostranstva i bogatstva sveta u nama. Bavi se pitanjima razvoja individue ali i kako uskladiti svet u nama i svet oko nas i pronaći ravnotežu izmedju to dvoje.
svetumeni | 04 Februar, 2019 08:00
Tekst koji je pred vama pisan je negde novembra 2016 godine . Kaošto piše u uvodu teksta nema nikakve veze sa politikom .
oni koji me bolje poznaju znaju da sam dobar primer nekoga ko se ddrzi daleko od politike. Retko kad i vesti pogledam ai ipak neke vesti nme ne zaobidju .
Slušam i ne mogu da poverujem da su na Terazijama vešala osvanula. Da se razumemo nisam neko ko može da vam kaze da li je Vučić inkarnacija svih Hitlera, da lli je lopov i izdajnik ili je svetac .
Čak i da jeste inkarnacija najgoreg sšto čovek može biti Verujem da je pozivanje na linč a, ovo mi previše liči baš na to , vešanje čak i samo simbolično nije rešenje - ni sada ni bilo kada.
A, ako baš verujete da nikako nemože mirnim putem tada vas molim ponovo dobro razmislite želite li da sami postanete inkaranacija inkvizitora koji spaljuje veštice ili birate da budete sličniji Gandiju. Izbor je na Vama.
Kaže se istorja će suditi o nečjimdelima . O Vasim i mojim životnim odlukama, malim i velikim ,sudice naš odraz u ogledalu iz budućih dana. I ako verujete da ćete moći da se tada ppogledate u oči kada vam godine donesu srebro u kosu i ako ćete tada moći da kažete sebi "Radio sam najbolje što sam mogao u životu i kada dođe moje vreme moćiču mirno da odem ", , tada se tu nema šta više dodati . Da li je moglo bolje i mudrije drugo je pitanje i ovde se ne priča o tome već da li sami sa sobom možemo živeti . A, to priznaćete nema nikakve veze sa Vučićem nego samo sa nama samima..
U nastavku sledi pomenuti tekst u celini .
„ Politika je takvo mučenje da Preporučujem svima koje volim da se ne petljaju u nju“
Tomas Džeferson
Suprotno tome do kojeg zaključka ste možda došli na osnovu naslova ,ovo nije tekst na političke teme. Ovo je priča o tome kako učiniti život sebi i drugima jednostavnijim odnosno, na koji način činimo isti još komplikovanijim nego što mora da bude. I sada se verovatno pitate, kako se u sve to uklapa Vučić ? Vrlo jednostavno. Dotični političar je ovde kao paradigma za sve stvari u životu na koje često nemamo prevelik uticaj ili nam se samo tako čini ali i zato što je u ovom momentu na vlasti i što su barem ljudi iz moje okoline ili strastveno za njega i njegovu stranku ili su naprotiv protiv njega i svega što uradi.
Prečesto čujem kako neko mrzi Vučića zbog ovog ili onog razloga, kako nemože očima da ga vidi na tv i slično. A, opet, one kojima je omiljeni političar , kritike na njegov račun mogu dovesti do belog usijanja.
Problem sa ovom pričom nije u tome da li je stranka čiji ste član ili simpatizer sada na vlasti ili ne , već je problem u tome što satv taj bes, ogorčenje nosite svuda sa sobom i što ste u isto vreme samo vi i niko drugi, sem , ako imate naviku da sa komšijom koji ima suprotno mišljenje na političke teme, uz ili bez kafe, lomite koplja oko iste. U tom slučaju dižete pritisak sebi ali i drugima. Nebih da potežem previše temu o tome da danas svako ima prava na svoje mišljenje. Naravno da ima i dobro je što je tako . Ono što nije dobro je što neki ljudi to neotudjivo „pravo“ tumače tako da oni mogu da vas udave sa politiziranjem i filozofiranjem a da se pri tome ne zapitaju priča li se vama o tome ili još gore da znaju da to ne želite ali se drže onog „moje je pravo da pričam šta mi se priča„ . Pri tome onaj deo o toleranciji i poštovanju tudjih mišljenja, osećanja i prava u krajnjij liniji , odoše kroz prozor ili neki drugi otvor kroz koji su već mogli da se provuku .
Na kraju kada se vratimo na početak, kada se sve ovo sabere i podeli dobijate da ste ustvari jedini vi koji trpe posledice sopstvenog besa jer Vučić, ako je on „kriv“ za sve , on neće biti taj koji će na kraju imati problema sa spavanjem zbog toga što vama ide na ganglije – vi ćete naprotiv najverovatnije imati te probleme
Biti besan i ogorčen,Na recimo dotičnog političara, koji je pri tome nedavno ponovno izabran, (što znači da će vrlo lako ostati tu sledeće četiri godine , ako vam nije po volji biti stalan izbor ovog emocionalnog koktela, je kao nošenje vreće cigala na ledjima više manje celo vreme. Treba li vam zaista to u životu ? Ako mene pitate, i bez toga život pruža dovoljno izazova a, ako ste pronašli sreću, mir i ravnotežu u životu zašto to pokvariti ?
Bez obzira za koju ste političku opciju glasali, čiji ste simpatizer ili je vaš stalan izbor frustracije , pored svega ostalog, nešto iz neke druge društvene svere bilo bi dobro da razmislite šta biste mogli da uradite po tom pittanju i to pre svega za vaše lično dobro pa tek onda za dobrobit društva u celini . Postoje dva pristupa koja mogu da pomognu .
Prvi se svodi na neku vrstu akcije. Recimo ,u obliku nekog društvenog angažovanja. Pod time poddrazumevam ne samo politiku jer ona je ovde samo za primer, već mnogo šire. Sve od političkih stranaka do humanitarnih organizacija i lokalne zajednice . U najboljem slučaju imaćete priliku da nešto promenite . Ako ništa drugo , znaćete da ste uradili ono što ste mogli a, to će vam pružiti osećaj ako ne zadovoljstva ono barem neku utehu ili olakšanje. Ovo možda zvuči nebitno ali daleko je od toga. Spoznaja da ste dali sve od sebe, da ste uradili ono što ste mogli i to najbolje u datom trenutku jeste jedan od osnovih oslonaca za ravnotežu u životu ako naučite da to prihvatite na taj način. U protivnom može biti još veći izvor frustracija, stresa i ogorčenja .
U najgorem slučaju ako je recimo , učlanjenje u stranku bio vaš izbor samo prilika da pričate sa istomišljenicima može vam pružiti olakšanje - privremeno ali ipak olakšanje. Naravno , ako se opredelite za neku vrstu humanitarnog rada, ekologiju ili nešto slično potencijalne dobrobiti su veće jer znate da radite nešto lepo i dobro . Zamke naravno ostaju iste.
Drugi pristup, se svodi na to da počnete da menjate sebe. Kada kažem sebe mislim na onaj deo o nošenju emocionalnog tereta sa sobom. A,to se posebno odnosi na situacije u životu na koje nemate previše uticaja a, ova može da se posmatra kao jedna od mnjih .
Reći sebi „neću više da se nerviram zbog toga“, bojim se nije dovoljno ali jeste dobra osnova za početak. Rad na sebi je proces koji traje po mnogima ceo život što nebi trebalod da vas uplaši. Svakodnevno se susrećemo sa novim situacijama i iz gotovo svake od njih moguće je naučiti nešto novo . Put na kojem susrećete sebe i radite na tome da budete što je bolja moguća verzija vas jeste drugačiji . On ima svoje uspone i padove ali i svoje nagrade a jedna od njih je i mir u duši i sposobnost da drugačije gledamo na stvari ono oko nas i u nama.
Sve je to lepo , rećićete, i čuli ste sve to mnogo puta do sada ali kako sve to rešava vas problem bez obzira šta je njegov uzrok. sem toga niste ni svetac nniti želite da postanete zombi kojeg ništa ne dotiče.
Pronaći ravnotežu i mir ili biti u stanju da bolje upravljate emocijama ne znači da ćete ostati ravnodušni prema svemu. Niti da vas ništa neće doticati ili da ćete uvek osećati samo mir ljubav sreću i blaženstvo. Naprotiv, ako vas tišti to što ubijaju pse llutalice ili što ovi napadaju decu i prolaznike i dalje ćete misliti kako to nije dobro. Razlika je u tome što kada čujete neku ves na recimo neku političku temu nećete to doživljavati kao nešto lično što opet ne znači da ćete biti lišeni svih emocija. I dalje ćete biti u stanju da osećate ljutnju, tugu ili ogorčenje. Ono što se menja je kvalitet tih emocija ali ima i drugihpromena vezanih uz sve to . a, to je već preopširna priča.
Ostaje još pitanje šta uraditi ako vas neko uporno bombarduje recimo političkim temama a, vas to ni najmanje ne zanima ili vam nije do rasprave . U tom slučaju jedino možete da zamolite tu drugu osobu da to više ne radi, da joj objasnite da vas ne zanima ta tematika ili da biste više voleli da razgovarate o nečem drugom. ovo je ponekad lakše reći nego uraditi ali postoje načini na koji se to može izvesti a da ne napravite još veći problem . Radi se o tehnikama asertivne komunikacije. Na tu temu postoje izvori na netu ali i radionice i seminari . Ako to ne pomogne , postoji još par izlaza iz ove situacije.
Ukoliko je put promene nešto što vas ne privlači , niti vam se provodi vreme u političkom ili društveno korisnom angažmanu ili nemožete da se udaljite od svih kojima je politika prva stvarna pameti ,na raspolaganju su vam tehnike relaksacije i meditacije kao i ostale strategije za smanjenje stresa. Jedna od njih je da izbegavate situacije koje su za vas stresne u najvećoj mogućoj meri. U ovom primeru možete preskočiti gledanje emisija na političke teme , možete birati vesti koje ćete pratiti recimo preko neta . Sem toga umesto da trošite energiju na sekiraciju možete je preusmeriti na duge šetnje i sve ono šta vas čini sretnima (druženje sa prijateljima, hobiji, slikanje, pisanje, igra sa decom maženje kućnog ljubimca ).
U najvećem broju slučajeva je kombinovan pristup pravi recept.
U svakom slučaju, šta god da odaberete na kraju kao način na koji ćete sebi olakšati život bitno je da pronadjete način da se sa teretom stresa ili emocionalnog balasta nosite . U protivnom pre ili kasnije ono što potiskujete ili vučete sa sobom će ispoljiti svoj loš uticaj pre svega na vas a, indirektno i na one sa kojima delite život a, verujem da to ne želite.
« | Februar 2019 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 |