Svet u meni

„Svet u meni“ istražuje prostranstva i bogatstva sveta u nama. Bavi se pitanjima razvoja individue ali i kako uskladiti svet u nama i svet oko nas i pronaći ravnotežu izmedju to dvoje.

Polazak u vrtić i kako da početak bude bez suza

svetumeni | 02 Septembar, 2017 22:06


Ddruženje sa vršnjacima je  važan deo odrastanja svakog deteta. U početku,u uzrastu od godinu ili dve,susret dva mališana pre je sve samo ne igra dvoje dece. Deca se ili igraju svako za sebe ili se  igra pretvori u “rat” oko igračke. Na sreću stvari se promene kada deca malo porastu I  za četvorogodišnjaka ,   društvo I zajednička igra sa drugom decom   postaje   sve  privlačnija I   zanimljivija.


Uključivanje u kolektiv može da bude dobro rešenje tog problema. Da li je jedino dobro rešenje ? Nije, mada će vam dobar deo pedagoga reći da je najbolje.


U vrtiću dete stiče nova  znanja I veštine. Uči osnovne pojmove koji su dobra osnova na kojima će moći da usvoji  gradivo iz matematike, prirode I društva ili maternjeg jezika. Ono što je možda I važnije stiče radne naviki I socijalizuje se.Uči kako da deli, kako da se miri, uči se drugarstvu ali I onim manje prijatnim stvarima koje su deo  suživota sa drugim ljudima.


Kada krene u vrtić, u grupi vršnjaka dete će moći da  razvije osećanje pripadnosti grupi. Naučiće se saradnji i toleranciji, kako sa drugima da deli     bombone I igračke kao i  ljubav  i  pažnju  važnih odraslih, kao I da sluša vaspitačicu kao što će kasnije morati da sluša I učiteljicu. Spontano će učiti od druge dece, procenjivati svoje vrednosti i slabosti  što  direktno utiče na izgradnju samopouzdanja I samopoštovanja  ali isto tako može da ima I negativan uticaj sve zavisi od iskustava I od toga kako ih dete prihvati. Takodje ,  u grupi vršnjaka  dete je u prilici da na vreme  spozna  I prihvati da nismo svi isti I da u tom nema ničeg lošeg. Takođe, upoznaće i druge odrasle osobe.


 


“Baka servis” ili vrtić?


 


Velika prednost kada su baka I deka  ti koji čuvaju dete je što ćete biti sigurni da je dete sa onima koji ga vole, da je sigurno I zaštićeno u onom dobrom smislu  te reči. Pored toga, to je dobra prilika da se vaš mališan zbliži sa bakom i dekom. Sem toga   bakama I dekama će to  pružiti tu  radost I zadovoljstvo da budu sa svojim unučetom.Uz njih dete može da ide na ona mesta gde ima druge dece,kao što su parkovi i  igrališta ,da se igra sa njima I tako da dobije ono najbolje od oba. Naravno ,  bake I deke mogu dete da vode I na sva ona mesta za koje vi možda nemate vremena (pozorište, igraonice, u prirodu I sl ).


Zvuči idealno ? I može da bude J  pod uslovom da postoji poverenje I dobra komunikacija izmedju vas I roditelja kao I volja I želja bake I deke da čuvaju dete I naravno da detetu takav aranžman odgovara.  A, opet, vrtić, pruža detetu iskustva koja bake I deke nemogu .Uz sve to čuvanje deteta je zahtevan I potencijalno I fizički iscrpljujući posao tako da treba razmišljati I o tome kada   seodlučuje da li vrtić ili”baka  servis” ili kombinacija oba.


Mala digresija ako dozvoljavate  J  Bake I deke se često nalaze na “optuženičkoj klupi “ pod optužbom da su krivi  za zločin razmaživanja deteta. Zasipaju ga pažnjom, ljubavlju I slatkišima. Tačno. Da li su krivi za ono za šta su poslovično optuženi ? Zavisi od toga da li se igračke I slatkiši koriste kao “mito “ ili su izraz pažnje I ljubavi. Ono što dete čini razmaženom nije količina ljubavi, maženja, slatkiša već je nedostatak jasno postavljenih granica u ponašanju. Ukoliko se svi pridržavaju jasnih pravila nikakva količina čokolade od mališana neće napraviti “razmaženo derište”.  Već, kada smo kod toga,  postavljanje jasnih granica, pravila I nepopularno rečeno discipline ,ne  znači da se detetu treba nametnuti gvozdena disciplina I da je 20.00 časova vreme kada dete mora biti u krevetu opranih zubića, u  strogo propisanoj pidzami i  uredno složenom odećom I pospremnjenim igračkama. Vreme  za spavanje, moze I treba da varira od situacije do situacije. Pravila od kojih se nebi smelo odstupati su ona koja su važna za vas ili za bezbednost deteta.


 


Da li je moje dete spremno za vrtić?


 


Na ovo pitanje  nepostoji  lak odgovor jer nisu sva deca ista.Ima  dece koja su spremna za vrtić i sa dve i po godine, dok  druga  to nisu ni sa šest . Neki opšti savet bi bio da je uzrast oko treće godine vreme kada bi prvi put trebalo razmišljati o upisu u vrtić. Da li može I sa godinu dana ? Može ako je potrebno I mada na tom uzrastu deca teško prolaze kroz period odvajanja I adapttacije  to nije pravilo da će to tako I da bude i da se nemože pomoći detetu I roditelju da odvajanje bude lakše.  Ono što je ipak,  u suštini jedino pravilo je da je svako dete priča za sebe I da na ranom uzrastu ima dece koja jednostavno nisu zrela za vrtić u čemu nema ničeg lošeg. 


 


Kako onda proceniti da li je vreme da dete krene u vrtić?


 


Postoje neki  opšti pokazatelji  koji vam mogu pomoći da lakše odlučite.   Jedno od njih je  da  je dete     radoznalo sklono da postavlja pitanja, izražava svoje želje, potrebe, voli da se igra sa drugom decom,  može da sledi pravila I odloži zadovoljenje potreba, u nekoj meri,  nepokazuje znake da mu je teško kada na neko vreme (par sati  ili čak I par dana bude bez roditelja. ) Ako je dete naučilo da će se roditelji sigurno vratiti po njega kada ga negde ostave lakše će mu biti I kada ostane u vrtiću . Sa druge  strane, deca koja imaju loša iskustva  u vezi sa odvajanjem ili je nesigurno I plašljivo u društvu nepoznatih osoba  verovatno će imati daleko više problema da se odvoji od roditelja I prilagodi novoj sredini .  Ukoliko se ispostavi da je odvajanje od roditelja I adaptacija na vaspitnu grupu I zahteve koje ona donosi previse za dete ponekad je odlaganje polaska u vrtić za par meseci ili do naradne godine logično rešenje. Da li je jedino ? Nije ali o tome malo kasnije .


Na, ovom mestu dozvolite mi da vam ispričam I jednu pričicu iz vrtića. Majka je upisala petogodišnjaka u poludnevni boravak. Uz sve napore dečak je uporno odbijao da ide u vrtić. A, onda su se stvari naglo preokrenule . Šta se desilo ? Mama je otišla po devojčicu svoje prijateljice u drugi vrtić. Naravno , desilo se da povede sinčića sa sobom. Dečaku se  toliko svidelo u toj  grupi da nije hteo da ide kući. Ko je bio kriv  što nije hteo da ide u vrtić na prvom mestu? Vaspitačica, druga deca ? Niko . Ništa se ružno u prvoj grupi nije desilo . jednostavno mu se tamo nije svidelo . Epilog: majka je uspela da prebaci sina u drugi objekat na opšte čudjenje pa čak I zgražanje   nekih ljudi jer je taj drugi objekat bio podalje od stana a, Iudovoljila je”nerazumnim “ željama deteta .. Ako mene pitate- napravila je pravi potez! J <Šta vi mislite ?


 


Kako pomoći da adaptacija na vrtić  bude lakša ?


 


Na početku reč dve o adaptaciji . Polazak deteta u vrtić je za njega velika promena u životu bez obzira na uzrast. Prilagodjavanje  na vaspitnu grupu je složen proces jer od deteta zahteva ne samo da se  prilagodi na činjenicu da mame I tate, bake I deke nema na vidiku I to više sati, već je tu drugi raspored aktivnosti tokom dana, mnogo novih lica, obaveza I zehteva koje se pred dete postavlja.  Biće potrebno neko vreme da se dete  snadje i adaptira na sve to .  Na pitanje koliko dugo traje adaptacija  jedini odgovor je da sve zavisi od slučaja do slučaja. U većini slučajeva traje od nekoliko nedelja do nekoliko meseci.


Veliki broj dece na odvajanje odgovara  protivljenjem, suzama ali I time što odbija da jede, spava ili ponovo radi stvari koje je naučilo da se rade na noši ili da sisa prst. Šta raditi ako se ovo desi ?  Jedan od saveta je da će se sve samo po sebi srediti I vratiti na noramalu i da je najbolje da se dete što pre isplače a kada se smiri Iostale menifestacije traumaodvajanja će same nestati . Ja se nebih mogla složiti sa svim tim- ne u potpunosti . Tačno je da će u velikom broju slučajeva uz adekvatne postupke sve biti dobro  I da vreme leči a, opet, nisam ni za to da se stvari “siluju”. Opisano ponašanje jasno govori o tome da je detetu teško I po meni , mnogo je bolje pomoći detetu nego voditi se onim – “svi su kroz to prošli pi  će I ono “  ili još gore “ što te ne ubije ojača te “.


 


Šta onda raditi ?


Postoji par stvari koje vredi probati pre nego što odlučite da ipak nije vreme za vrtić. Možete,  napraviti pauzu  I odraditi dobru pripremu za vrtić ako to već ranije niste . Ponekad samo vreme uradi svoje I ono što dete nije moglo pre par meseci sada može. Ukoliko , nema ko da čuva dete od velike pomoći je da barem prvih nedelja boravak u vrtiću bude na kraći vremenski period. Počinje se od nekih pola sata – sat a, zatim se to vreme polako povećava. dete počne da dolazi u vrtić u vreme igre, dok dolazak u vreme odmora treba ostaviti za kasnije, kada se ono bar donekle prilagodi na kolektiv.


 Insistiranje da dete ostane svih 6 sati ili više u vrtiću od prvog dana ako je jasno da to detetu teško pada nije dobro rešenje i  ume da samo pogorša stvari . Dogovorite sesa vaspitačicom da vas pozove ako stvari “izmaknu kontroli “.  Pomaže I ako dete u vrtić  ponese omiljenu igračku , najčešće je to neki meda, zeka ili nešto slično . Uloga ove igračke je da u neposnat svet unese dašak  poznatog, umirujućeg, nešto što čuva I štiti dete od “zla”. Sem igračke može to da bude bilo šta što za dete ima neki značaj . Jedan dvogodišnjak nije nikako hteo da se odvoji od svojih cipelica, kape I sala. Oduzeti mu sve to jer cipelice nisu bas najhigijenskije rešenje nije poželjno sem ako dete ne prihvati da svoje “blago “ zameni za nešto drugo ili da barem jedan deo ostavi  na sigurnom  u ormariću. Uzgred, ako se pitate, da li se ovaj dečačić lepo snašao u jaslicama – jeste  J


Pomenula sam pripremu za vrtić. Slična je onoj za polazak u školu . Pričajte sa detetom ,  približite mu što je moguće više kako izgleda život u vrtiću – I ono lepo I ono manje lepo . I što je najvažnije , potrudite se da dete razume  zašto ide u vrtić posebno ako se polazak u školicu poklapa sa rodjenjem drugog deteta. Opšti savet je da ukoliko je to moguće tada odložite barem malo polazak jer deca često umeju da pogrešno shvate da je vrtić kazna, da nisu više voljena I slično . Ukoliko dete nije usvojilo naviku da ide na nošu,  prestalo da cucla cuclu ili sisa prst  nebi trebalo početi sa odvikavanjem pre samog polaska u vrtić. Biće vremena I za to kasnije.


 


Šta možete da uradite kako bi olakšali  detetu polazak u školicu?


 


 Ukoliko ste tužni, zabrinuti ili nervozni kada treba da ostavite dete u vrtiću nebi bilo zgoreg da  pomognete sebi I uradite nešto da se vi tada dobro osećate.Ostavite ova osećanja u kući ili još bolje iza sebe.   Uznemirenost je zarazna, I mamine suze čine da I dete place. Šta ako se ipak desi ? Ništa. Isplačite se zajedno ako treba I objasnite da ste tužni jer niste navikli da niste sa svojim detetom a, zatim ga ohrabrite I uverite da će mu tu u vrtiću biti dobro  I da će I vama biti dobro jer to znate .  Ohrabrite dete tako što ćete reći da verujete da će biti dobro jer je veliko, Pametno  , snalažljivo I slično . Vi znate svoje dete najbolje. Naglasite ono što su njegove najače strane.


Vrlo je važan jutarnji rastanak u jaslicama ili vrtiću.  Rekli smo da roditelj treba da bude smiren. Takodje ,potrebno je naći pravu meru koliko dugo se pozdravljati s detetom. Sa mališanom, pogotovu ako je jaslenog uzrasta, ne treba mnogo razgovarati, ali ni tutnuti ga samo u ruke vaspitačici I otrčati. Ni rastanak sa starijim   nebi trebalo  rastezati u nedogled. Dugo smirivanje deteta ili ponovno vraćanje po nekima, nije dobro jer će dete  tada da  nauči da “suzama “ može da natera druge da rade ono što ono želi. Drugi će vam reći da ni ostavljanje deteta u suzama nije najsretnije rešenje.


Trudite se da po dete dolazite na vreme. Ukoliko znate da ćete odredjenog dana doći kasnije  recite to detetu  I potrudite se da umanjite detetovu zabrinutost ako je ima.


Potrudite se da popodne budete što je moguće više sa detetom.Manje se broji koliko je to minuta a, više kako ih provedete. Pričajte o tome šta je dete  radilo u vrtiću.Ako detetu polazak u školicu teško pada potrudite se da pronadjete u toj priči neki momenat kada je detetu bilo lepo  (  npr. nije plakalo dok je vaspitačica pričala priču ) . Od pomoći je ispričati I kako je vama bilo u vrtiću  pa čak I da ste I vi prvo plakali  kada vas je mama ostavila  u školici ali da je posle bilo bolje.Pričuvajte se idealizacije .


 


Postoji li još nešto što možete da uradite ?


 


Da, naravno da ima ! Samo, J nisam sigurna koliko će vam se svideti odgovor. U predškolskim ustanovama  ima mnogo vaspitača sa mnogo , mnogo godina iskustva što znači da često tu bude i  dobrih praktičnih saveta. Iskoristite to. Takodje, tu su I pedagozi I psiholozi – posetite ih . Pored toga ako biste probali neki drugi pristup tu su PEAT ili Eft šta vam se više svidi .Šta PEAT može da uradi za vas ? pre svega može da vam pomogne da se otresetesopstvenih demona, brige, tuge, zabrinutosti . Bez njih ćesvegavama biti lakse . Drugo, majka I dete su povezani i na taj način da kada je mami dobro bolje je I detetu . ovaj pristup koriste homeopate pa, ponekad”leče “ samo majku kada je bebica bolesna ili leče oboje . Ovde se isto to pokazalo tačnim . Sem toga moze se raditi I pomoći detetu I tako što se  proces radi umesto njega  ako je dete sasvim malo . Može li se raditi I sa decom ? Često može, stim što je na  mladjem uzrastu potrebno malo više pripreme.


Ako vam sve ovo ima smisla – potražite me , nemate šta da izgubite posebno ako imate dete sa smetnjama u razvoju .  Sem PEAT-a ima tu još ponešto o čemu bi mogli popričati. 


Kao I uvek očekujem vaše komentare I pitanja . I ovog jesenjeg dana želim vam mnogo radosti u životu . A.  mališanima srećan polazak u vrtić !


 


 


Jelena


 


Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb