„Svet u meni“ istražuje prostranstva i bogatstva sveta u nama. Bavi se pitanjima razvoja individue ali i kako uskladiti svet u nama i svet oko nas i pronaći ravnotežu izmedju to dvoje.
svetumeni | 27 Decembar, 2017 23:39
Uveliko brojimo dane do isteka ove kalendarske godine i sa nestrpljenjem, nadama i snovima očekujemo novu , za koju verujemo , makar i samo malčice, da će biti barem mrvicu bolja od prethodne-čak i onda kada smo odavno uvideli da Dedamraza nema.
Kraj Godine je vreme kada svodimo racune. Podvlačimo crtu ispod svega što smo zacrtali da ćemo uraditi ove godine. Za sve želje, snove i obećanja koje smo dali, posebno ona koja smo dali sami sebi .
Nekad je ta računica pozitivna i mi sa zadovoljstvom možemo da se osvrnemo na godinu iza nas. Drugi put godina je takva,,da je previše toga lošeg i za godinu koja je iza nas možemo samo da kažemo da će biti najbolje ako je što pre zaboravimo – već kada nemožemo da je izbrišemo iz tkanja univerzuma. U najvećem broju slučajeva, ipak, kada sve saberemo godina nije bila ni nešto posebno dobra niti katastrofalno loša.
Najbitnije je ustvari kako mi gledamo na sve to i kako sve to doživljavamo . Neki od nas će samo slegnuti ramenima i konstatovati da su uradili najbolje što su mogli u datim okolnostima i onda kada je to najbolje bilo daleko od onoga što su mogli da urade da su bolje promislili ili da su manje uzimali stvar k srcu . Takvih ljudi je na žalost najmanje mada, je njihov pristup najbolji .
Većina nas na sve svoje neostvarene planove ali i na sve ono što nas očekuje u novoj godini gleda sa mnogo više emocija.
Grickamo se zbog onoga što nismo uradili, zbog onoga što smo uradili a nije baš bilo najmudrije rešenje ali i zbog svega što tek treba da uradimo . Mislim, na sve one male i velike planove lepe ili one koji su zastrašujući ali kojima je zajedničko da se još nisu desili a, ko zna i da li će .
Na sve one muke koja nas uvati pri pomisli na krećenje stana, odlaska zubaru ili nešto daleko oozbiljnije, pa sve do poslovnih planova, brige oko toga kako ćemo otplatiti kredit, da li ćemo zadržati posao i još mnogo toga .
Naravno, tu su i sva ona obećanja koja dajemo sami sebi na početku nove godine . Znate sigurno na šta mislim :)..znate već, na sve što počinje sa od ove nove godine ću: redovno da vežbam, skinuću 10 kg, naćiću dobar posao, savrsenog partnera i sl . Sve su to lepe i dobre želje, Nevolja je što mnoge od nih ne ostvarimo .
Neke zato što nije bilo prilike. Druge jer odustanemo iz ovog ili onog razloga.
Ponekad se svakodnevica umeša . Previše obaveza a, premalo vremena. Često je tu i još jedan razlog. Postavljamo sebi previše ciljeva odjednom. Postoji, i onaj drugi , često skriveniji problem a, to je da „pucamo previsoko „ i to prebrzo .
Da, ne bude zabune, postavljanje ciljeva u životu je dobra stvar jer nas vuče unapred. Kada kažem preveliki ciljevi mislim na dve stvari . Pre svega na to da je jako važno biti realan kada se ciljevi postavljaju .
Na primer ako imate nedovršenu osnovnu školu teško ćete uspeti da pronadjete posao na kojem ćete zaradjivati 3000 eura mesećno i to pre februara sledeće godine zar ne ?
Većina od nas ni ne postavlja sebi tako teško ostvarive ciljeve ali radimo nešto prilično slično . Evo i primera za to .
Recimo da imate problema sa kilažom i jasno vam je da će vaga na kraju svih ovih praznika, negde polovinom januara , pokazivati najverovatnije više nego što bi to uradila na danasnji dan. Zato odlučite, da nećete pojesti ni parčence torte ili mrvicu kolača, slasnog pečenja i ništa od svih ostalih djakonija .
Hrabra odluka složićete se. Jedini je problem što je potrebno „preseći“ i dosledno se držati date reči. Većini ljudi to ne uspe. Ne zato što su slabi karakteri već zato što je cilj previsoko postavljen i što je prelaz sa načina ponašanja koji odavno postoji na onaj novi prebrz.
Zato je jako teško ostvariti takav cilj, Zato se lako odustane i jšto je još gore kada odustanemo loše se i osećamo . Prebacujemo sebi sve i svašta ali i gubimo veru da će nam poduhvat ikada uspeti.
Naravno :). Umesto da tražite od sebe da u jednom skoku dohvatite zvezde ili skočite na vrh planine zvane vitka linija uradite to u etapama –baš kao da se spremate da osvojite vrh prave planine.
Umesto, da se odreknete svega slasnog i masnog za praznike poredite na tome da budete umereniji u jelu il da ćete više vremena provoditi u šetnji ili oba što da ne .
A, kada prodju praaznici biće vam lakse da nastavite sa umerenijim porcijama, sa manje slatkiša ali i sa uvodjenjem više povrća i to onog zdravog sa malo kalorija . A, ako ste već za praznike počeli da stičete naviku da se redovnije šetate biće vam lakše da u svakodnevnu rutinu ubacite i praksu da recimo odpešaćite jednu autobusku stanicu do kuće ili nešto slično . Ovako već zvuči izvodljivije, zar ne ?:) Sve ovo je naravno primenjivo za mnoge druge životne situacije.
Neostvareni ciljevi, snovi i sve ono što smo sebi obećali da ćemo uraditi a, nismo ume da bude teret koji nosimo sa sobom i onda kada je vreme da ih ostavimo iza sebe.
Isto tako, sve ono što planiramo da uradimo, sve čemu se nadamo, maštamo, sanjamo ili od čega strepimo iako je sve to tek u domenu mogućeg , takodje može postati teret čak i kada je nešto lepo u pitanju.
Mali koraci su često slabije uočljiviji i ne šljašte kao velika obećanja ali su zato iako skromni mnogo lakše ostvarivi . Mali koraci su ti koji vas mogu odvesti do cilja baš kao što je stari Fića stizao svugde (sem ako ne tražite čuda od njega ) dok bi vam se lako moglo desiti da vas neki luksuzni auto ostavi na cedilu na nekom seoskom blatnjavom drumu , taman u nedodjiji .
I za kraj. Ako ste se prepoznali u ovim rečima, ako ste skloni da od sebe tražite previše, bilo da postavljate prevelike zahteve, bilo da se živi pojedete kada odustanete od cilja koji vam je važan -to ne znači da ste „loše zamešeni “ već samo da ste ljudsko biće i da radite stvari koje mnogi od nas čine.
Naravno :) , bilo bi dobro da poradite nešto na tome da biste olakšali život pre svega vama samima.
Život je čudesna igračka ali vreme koje nam je dato da se sa njom poigramo je ograničeno . Zašto ga onda trošiti na sekiraciju i to na ono što je ili prošlo ili na ono što se može ali i nemora desiti ,ako baš ne mora ?
Teško pitanje . Svako od nas ima svoj put – način koji mu najviše odgovara.
Ovde je par predloga kako . Možda se pronadjete u njima. Ja jesam.
U tekstu „Kada zima zasvira bluz“, sem uopšteno o sezonskoj depresiji navedeno je i par praktičnih saveta šta možete da uradite ako se zbog svega neostvarenog osećate prazno , tužno ako krivite sebe ili ste ljuti na sebe ali i na druge ili prostije ako se osećate loše. Samo , da napomenem da sve što je napisano a, odnosi se na breme koje mogu da donesu neostvareni ciljevi , može da se lako primeni i na ciljeve koje zelimo da ostvarimo u novoj godini .
Želim vam svima srećnu i uspešnu 2018 godinu
Svako dobro
Jelena
Možda će vas zanimati još i:
9 super ideja za ručno pravljene ukrase za jelku
« | Decembar 2017 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |