Svet u meni

„Svet u meni“ istražuje prostranstva i bogatstva sveta u nama. Bavi se pitanjima razvoja individue ali i kako uskladiti svet u nama i svet oko nas i pronaći ravnotežu izmedju to dvoje.

Kada zima zasvira bluz

svetumeni | 25 Decembar, 2016 21:53

 

 

Stigli su nam praznici i za mnoge to je doba darivanja, radosti i slavlja. Isto tako . mnogo je ljudi na ovom svetu , kojima doba praznika teško pada. Uglavnom se prvo pomisli na one koji su stari,  usamljeni i zaboravljeni  ali nisu uvek takvi ljudi pogodjeni . Može se lako desiti i vama, u blažoj ili težoj formi.

Sezonska depresija ili sezonski afektivni poremećaj (SAP) je vrsta depresije koja  se  javlja u  jesen i traje preko zime sve do proleća. Iz ovih razloga poznata je i kao „zimski bluz“.

Ovo su simptomi  sezonske depresije:  umor, neraspoloženje, povećana potreba za spavanjem  više hrane i slatkišima, smanjenje energije,  teškoće sa koncentracijom, razdražljivost,   potreba za osamljivanjem i  smanjenje intresovanja za oubičaene aktivnosti .

Sezonska depresija može ići od blage odnosno,. one koja ne zahteva lečenje, preko  umerene do  teške koja mora da se leči kao, uostalom , i drugi teži oblici depresije.

Ako osećate teške simptome depresije ili ovakvo stanje traje duže od par nedelja obavezno potražite stručnu ppomoć.

Nije poznato , šta tačno prouzrokuje, javljanje  ovog poremećaja ali je   sigurno povezan sa  činjenicom da je zimi   daleko  manje sunčeve svetlosti. Prema jednoj teoriji, zbog smanjenog izlaganja sunčevoj svetlosti, biološki sat koji reguliše raspoloženje, ciklus spavanja i lučenje hormona je usporen.

Drugo, zimi se manje krećemo a, poznato je da fizička aktivnost direktno utiče na dobro raspoloženje. Uz to više jedemo i to često tešku hranu, koja nije kriva za depresiju, ali čini da se osećamo tromo  što još pogoršava stvari ako ste skloni ovom tipu poremećaja ili ako imate kandidu .

Sem toga, kraj godine je i doba kada svodimo račune šta smo uradili tokom godine, kako  profesionalno i finansijski tako i u sferi emocionalnih veza i svega ostalog šta nam je važno u životu . Više mislimo o tome šta smo sebi obećali na početku godine a, šta smo od toga ostvarili.  

Koliko će vas neki uspeh il neuspeh učiniti sretnima ili  nesrtnima ne zavisi samo od toga koliko je objektivno taj cilj  vredan, već više od toga koliko je to za vas bilo važno i šta  predstavlja za vas. Recimo, da ste obećali sebi da ne uletite u nove dugove a, na kraju godine ste mogli samo da zaključite kako ste opet u dugovima. Možda, će vas sve to oneraspoložiti ali možda i neće previše uticati na vas.

Ukoliko ste želeli savršen TV, pa, ga kupili super povoljno mada ste morali da ga uzmete na kredit , pre će biti da kada sve saberete , nećete osećati  grižu savesti zbog svega - naprotiv bićete verovatno prilično ponosni na sebe ili na dobru sreću. A, opet , ako ste u dugovima, kao i obično, a,obećali ste sebi da ćete naučiti da bolje
raspolažete novcem jer uvek vam se nekako izmigolji kroz prste a, nikako dapohvatate gde nestane, tada će vas verovatno stanje vaših    hfinansija prilično rastužiti iako, objektivno posmatrano imate isti dug i iste prihode kao osoba A iz prvog primera.

Ista je stvar, i sa svim ostalim obećanjima koja sebi dajemo na početku godine a koja nam se uvuku u misli na kraju svake.Nebitno da li je to okruglasta linija, nedostatak il dečko kojeg imate ali radije bi ste nekog drugačijeg za kojeg verujete da će vas više usrećiti ili poštovati , odmor na koji  opet niste otišli ili onaj na koji jeste a, rekli ste sebi da ni živi ni mrtvi , više nećete sesti u bus to Turske...itd.

Pitanje, koje se krije iza je zašto je to sve nama toliko važno i zašto nas toliko pogadja ? Duga priča. Jedan od razloga je i taj, što svesno a, bojim se , mnogo više nesvesno, uporedjujemo ono što imamo i jesmo , sa onim što bi "morali " da imamo i budemo .  Ukratko, negde u našim glavama je nacrt našeg idealnog života ili idealnog Ja ako nam je glavni cilj dostizanje i spoznaja onoga što stvarno jesmo.

Realno gledano, kakva god da nam je godina bila, sigurno u njoj ima dobrih momenata, stvari koje smo dobro uradili , na šta možemo biti ponosni i zadovoljni . Ipak, iz nekog razloga nas um se nekako uvek zakači za ono šta nismo uradili , gde smo omanuli, zabrljali  i zbog čega možemo naći nešto u šta možemo uperiti prst i reći kako ne valja. Nebitno radilo se o materijalnim stvarima, emocionalnoj vezi ili nama samima.  I kao da to nije dovoljno, većina nas ima naviku, dobru ili lošu, da uporedjuje svoja postignuća sa onima drugih ljudi. Sama po sebi ova sklonost nije loša ali ume da nam se obije o glavu – nekome češće nekome redje. :)

Kada sve saberemo i oduzmemo. ljudi se ne tako retko na kraju godine osećaju neispunjeno,    nezadovoljno sa samim sobom i / ili  svojim životom .
Postoji par stvari koje mogu da pomognu da se sezonska depresija ublaži. Za početak par uobićaenih saveta.  Ranite se redovno i izbalansirano, Obezbedite sebi dovoljno sna, Redovno vežbajte (min 30 min. 3 puta nedeljno ili šetajte (naročito tokom dana).  Održavajte uobičajene  nivo društveneh aktivnosti. Posvetite se hobijima ili se uključite u neku humanitarnu aktivnost (radite nešto lepo i dobro za druge ). Postavljajte sebi realne ciljeve i potrudite se da vidite i onu vedriju stranu  života. Izbegavajte samolečenje lekovima a, posebno   alkoholom ili drogama.

Ukoliko  ste deprimirani zbog ciljeva koje niste ostvarili,  evo i par manje konvencionalnih predloga koji vam mogu pomoći  da    naučite svoj um  da se oslobodi vezanosti za  negativno, kao i  da   smanjite samokritičnost i počnete  da na život  gledate sa više zahvalnosti. Ali pre toga, još par reči o ciljevima.

Svaki put kada postavimo cilj deo naše "mentalne " energije,  kao i naše emocije se vezuju za taj isti cilj, Psiholozi i motivacioni govornici će vam reći kako je vrlo važno postavljati sebi ciljeve u životu jer su nam oni  vrsta putokaza. Daju nam smer ali i  vezuju nas za nešto kao bova u moru , što samo po sebi nije loše. Naprotiv. Ipak, postavljanje ciljeva uz sve to ima i "kvaku 22". Jedna od njih je i ta da postoje  (posebno novogodišnji) ciljevi koje nije najmudrije postavljati .

 

Napisah, da uz   ciljeve idu i naše emocije, naše nade, snovi i očekivanja. Ako se snovi ili ciljevi ne ostvare ako ne uspemo da  uradimo ili postignemo ono što smo zamislili osećamo se generalno loše, To loše osećanje ide od onog neprijatnog osećanja   frustriranosti i neispunjenosti do  osećaja krivice,  bezvrdnosti i ogorčenja Nebitno dali su ti ne ostvareni ciljevi mali ili veliki,realni ili bliže snovima.Osećaj je vrlo stvaran i prisutan.

 Jedan od načina da se to promeni je da se otpuste emocije koje su u vezi sa ciljem koji nismo ostvarili.  Na prvi pogled ovo može da zazvuči kao da se odričemo nekog cilja koji nam je važan, kao da odustajemo od svega. Liči ali nije. Postoji ogromna razlika izmedju to dvoje.

Otpuštanje emocija,   a, koje su vezane za neostvarene ciljeve, nam omogućava da budemo u   stanju da se osećamo dobro, ispunjeno i zahvalno  i kada neki cilj nismo ostvarili što ne znači da to nećemo uraditi  ako to i dalje želimo i smatramo važnim. Na ovaj način, možemo biti u izvesnom smislu realniji i   sposobniji da uživamo u ovom trenutku večnosti .

Ovo možete postići na barem dva načina. Prvi je primenom  PEAT-a ili  EFT-a Drugi, način , uključuje   vizualizaciju i maštu.U nastavku više o oba načina.

PEAT se primenjuje kao i kod bilo kojeg drugog problema. Odaberite problem, cilj , kojeg ste sebi postavili negde u ovo doba  prošle godine a niste ga ostvarili . Budite vrlo konkretni i precizni . Zapitajte se koje osećanje , koja misao, koja slika i osećaj u telu to prate.   Uzmimo za primer, jedan od ciljeva koji sebi često postavljamo  - "smršaću ove godine ". Recimo, primera radi, da vam to nije uspelo. I da se zato osećate loše. Potrudite se da definišete kako se tačno osećate čak i ako tom osećanju nnemožete da nadjete ime. A, zatim uradite proces  Bazičnog PEAT-a  ili EFT-a na uobičaen način.

Drugo što možete da uradite zahteva malo vizuelizacije i mašte. Za početak,  zapišite ili pomislite na stvari koje ste sebi obećali a, niste ostvarili u ovoj godini . Zatim, kao i u prošlom primeru, osvestite koje  osećanje ide uz  činjenicu da ste "omanuli ". Sad,    dok su vam oči zatvorene  zamislite balon  koji punite tim neprijatnim osećanjem, Potrudite se da ga vidite u mašti što jasnije. Kada je balon u potpunosti ispunjen vašom tugom, ogorčenjem,krivicom, besom, pustite ga da odleti i  otplovi daleko , daleko od vas.  Pre nego što otvorite oči možete zamisliti da se vaše telo ispunjava "svetlošću", radošću mirom ili nekom drugom prijatnom emocijom .

I , na kraju, treća stvar koju možete da uradite je da uzmete veći list papira i da ga presavijete na pola tako da  se papir preklapa po dužoj stranici . Na tako savijemom papiru  na jednoj stranici napišite šta vam je bitno   u životu. Najčešće to je sasvim kratak spisak.  Okrenite papir na suprotnu stranu tako da pišete sada na drugoj polovini presavijene stranice. Na toj strani u  u vidu, liste, napišite sve ono što bi ste morali , trebali i želeli da uradite. Sada, rastvorite list. Trebalo bi da sa jedne strane, na jednoj polovini, imate spisak svega šta vam je važno u životu i sa druge ono što biste trebali , morali i želeli da imate ili postignete. Pogledajte sada taj drugi spisak ali tako da uporedite sve ono sto morate i treba da  uradite ili budete sa tim koliko se to uklapa u ono što vam je zaista bitno. Koliko to zaista utiče jedno na drugo . Uzmimo  za primer ponovo onaj sa početka. Recimo da je na toj listi  napisano "moram da smršam ". Na drugoj strani piše recimo "zdravlje moje dece" i "moje zdravlje ". Koliko stvarno gubitak tih par kila utiče i na jedno i na drugo ? Sem ako nije u pitanju zdravstveni razlog nije preterano bitno . A, opet ako je medju bitnim stvarima "želim dobro da izgledam " onda može biti veoma bitno.

Kada sve uporedite razmislite da li je neki vas cilj zaista vredan toga da se pomučite oko njega ili vam u stvari kada ponovo razmislite do njega baš i nije toliko stalo.

A, već kada ste napisali taj spisak, porazmislite koliko su vaši snovi zaista samo vaši . Misli se tu  na sve one rečenice koje počinju sa "moram " i "trebam".  Zapitajte se zašto nešto morate  odnosno , da li nešto stvarno vi želite ili je to nešto što drugi govore da bi ste morali i trebali da uradite kako bi ste bili srećni ili uspešni . Ako se sa tim slažete i sami to želite onda svakako radite na ostvarenju tih želja.

  

 

 

Tuga, očaj ili depresija

svetumeni | 07 Decembar, 2016 15:52


 

Kažu da je život čudesna tvorevina satkana od hiljada magičnih trenutaka a, svaki od njih obojen je i nekim osećajem koji ga prati. Svako od nas u životu neminovno će doživeti mnogo lepih trenutaka svakoga dana ali ni tuga nas neće mimoići.Neke životne situacije su posebno teške. Događaji koji sa sobom  nose velike promene, koji nailaze naglo, a obojene su neprijatnim, teškim osećanjima.

Životne krize nisu vezane za uzrast. One su specifične za svakog čoveka ponaosob. Isto tako način na koji će se neka osoba suočiti sa kriznim događajem  i kako će i koliko uspešno  biti u stanju da se sa njom izbori takođe je individualno.

Za sve životne krize je karakteristično da nastaju naglo bez upozorenja i da prevazilaze trenutne mogućnosti ličnosti da se sa njom izbori bar ne na način kako je to do tada činila u nekim drugim životnim situacijama. U većini situacija koje se mogu nazvati kriznim prisutni su  tuga,  žalost. strepnja, ljutnja.

Žalost  za dragom osobom koje više nema je sastavni deo procesa tugovanja. Tugovanje je ujedno i pokazatelj mentalnog zdravlja  jer ukoliko ono izostane ono  može biti signal da nešto nie u redu. Sama dužina procesa tugovanja je individualna  ali trebalo bi da ne traje duže od šest nedelja. Takva stanja intenzivnog tugovanja  a ,koja su po svojoj kliničkoj  slici srodna grupi depresivnih  duševnih poremećaja poznati su  u psihijatriji i psihologiji pod nazivom reaktivna stanja.

Za reaktivna stanja je karakteristično da su tuga, očaj, bezvoljnost i besciljnost života vezana za određeni događaj ,  najčešće za gubitak   drage, bliske osobe. I drugo uvek su ograničenog trajanja,

Za razliku od njih prava depresivna stanja ne moraju da imaju neki traumatični događaj  kao povod za njeno javljanje, Ona mogu da se pojave i bez nekog određenog povoda. Pored toga depresija je bolest koja se odlikuje promenom načina svakodnevnog funkcionisanja osobe koje se svakodnevno ponavlja.  Mnogi depresivni pacijenti ne ispunjavaju svakodnevne obaveze , na primer: ne odlaze na poseo , mogu danima da ni izlaze iz kuće ne javljajući se na telefon. Neki prestaju da održavaju ličnu higijenu, kućni poslovi koji do tada pedantnim domaćicama nisu predstavljaju problem sada iziskuju veliki napor.

Jedna od pratećih karakteristika ovog mentalnog stanja je i prestanak interesovanja za one sadržaje koji su do tada predstavljali zadovoljstvo. Ono što je do tada bilo bitno i imalo smisla  gubi to svojstvo . Sadašnjost i budućnost izgledaju sumorno i kada za takvo razmišljanje nema povoda. Životna energija se gubi i nastaje bezvoljnost,usporenost. Kod težih oblika depresije  usled smanjenog apetita dolazi do gubitka telesne težine , javlja se   nesanice, glavobolja  bolovi u stomaku. Može da dođe i do prekomernog uzimanja lekova ili alkohola.

Uz sve to, depresiju prati ispecifičan način razmišljanja u kojem dominira shvatanje da iz neke situacije nema izlaza.  Javlja se osećanje bespomoćnosti,  osoba često ima i osećaj krivice - bez obzira da li je objektivno odgovorna za neki dogadjaj  ili ne i ako i jeste taj osećaj je nesrazmeran u odnosu na stvarnu krivicu .

Jedan od pratilaca depresije su i  suicidalne misli .  Razmišljanje o samoubistvu  nije uvek prisutno  ali može da se pojavi i ako se pojavi  trebalo bi ga uvek vrlo ozbiljno shvatiti   čak i ako se radi o tinejdžerki   koju je ostavio  dečko. Nama se može učiniti da ta veza i nije bila ništa posebno  ali pitanje je uvek kako je onome ko pati . Ako je za ddrugu osobu nešto   što joj se desilo ravno smaku sveta onda je to jedino merilo.   Duševna bol je isto toliko stvarna kao i fizička. Slomljeno srce boli  baš kao  polomljena kost i treba vremena da prodje.

Priča o suicidu i onima koji o tome razmišljaju nije nimalo jednostavna baš  kao što nije ni priča o depresiji. Kada se pomene depresija posebno ona reaktivna, često se čuju i kometari  kako je neko slab pa nemože da se sa  problemima u životu izbori. Kako je suicid izbor kukavice ili naprotiv suprotno  hrabri čin. Usudila bihs se da napišem kako nije ni jedno ni drugo . Razmislite sami o tome.

Uzmimo za primer    nekog čoveka koji se vraća sa proslave kući. U kolima su sa njim supruga  i ćerkica. I sve bi to bilo lepo da tog kobnog zimskog dana nije naišaokamion ioni nisustigli kući. Supruga  preživela ali muž i dete nisu. Možete li da zamislite samo na tren njen očaj , tugu, bespomoćnost i bes usmeren ka onom nečem što je sve to dozvolilo ? A, sad zapitajte se šta se toj ženi , majci i supruzi mota po glavi ? Misli li o tome šta bi bilo da nisu otišli na tu proslavu , da je recimo ona vozila jer je on popio  malo . O tuzi , jadu i bolu  neću mi početi.  Možemo li je kriviti  za depresiju u kojoj se našla?   A, možemo li je kriviti što je dala mužu da vozi jer setite se popio je. Realno , bilo bi mudrije da mu nije dala i kladim se da je mogla znati šta će se dogoditi nebi sigurno . a, opet, možda i nije toliko popio . Možda je to  bila samo  čaša tankog špricera tek toliko prijatelja da ne uvredi a, i to nije popio do kraja. Tako da nije  u alkoholu problem , niti je onaj drugi vozač pogrešio  već se priroda surovo poigrala i to malo vina i previše posla učiniše da srce  otkaže. Ko je onda kriv ? Treba li kriviti onda suprugu što je slaba jer nema snage da se suoči sa tragedijom i nastavi dalje kao što su to neki drugi uspeli ? A, opet , možda nije tu reč ni o slabosti već samo o tome da je za tu  konkretnu ženu to što se dogodilo bilo previše da bi ponela , da je upala u dugoki ponor  koji se sam stvorio niodkud ,  bez ičije krivice. O  priči o slabosti i snazi ovde nema mesta. A, ako je ipomišljala o tome da oduzme sebi život ili je to i pokušala  imamo li stvarno prava da je osudjujemo ? Odlučite sami .  

Verujem da će većina  saosećati sa ovom ženom. Ali šta ćemo ako priča nije tako jednostavna? Ako se crna rupa nije samo razjapila i progutala sve  i ako nemožete da se uhvatite za neki konkretan dogadjaj i povežete ga sa nečijim  depresivnim stanjem? Komplikujem rećićete . Da, priznajem J pomalo ali u stvarnosti život je onaj koji ume da zakomplikuje  a, oni  kod kojih se javi depresija su samo ljudi ni bolji ni gori od svih nas ostalih. Depresija je bolest kao svaka druga i nije previše probirljiva kada se radi o uzrastu ili materijalnim prilikama. I vervali ili ne potrebno je dosta snage da se samo učini prvi korak i uvidi da se radi o depresiji a, treba još više snage da se iz nje izadje.

Za prevazilaženje depresivnih stanja ponekad je potrebna pomoć. Usudiću se da čak napišem da je mudrije potražiti savet i pomoć i onda kada ponor nije toliko dugok da se izlaz nevidi  jer i kada se samo nazire u magli lakše je izaći ako vam neko malo pripomogne pa, makar samo time što će Vam reći da Vi to možete i biti uz Vas kada je teško  i čini Vam se da je taj izlaz jako, jako  daleko .

Uspešno lečenje depresije, posebno njenih težih oblika moguće je jedino uz  kombinaciju lekova i  psihoterapije. U lečenju depresija kao  u ostalom i drugih  mentalnih poremećaja primenjuju se bračna ili porodična psihoterapija  zato što   depresivno stanje  jedne osobe indirektno pogađa celu porodicu. Osim toga članovi porodice, rodbina i prijatelji mogu znatno da pomognu da se izađe iz letargije i sagleda život u realnijim , vedrijim tonovima.

Psihoterapija je dug, zahtevan proces koji iziskuje napor kako za pacijenta tako i za terapeuta.  Terapeut nije čarobnjak koji ima moć da učini da problem nestane, niti je osoba koja ima savršeno rešenje za svaki problem. Psihoterapeut je tu da svojim znanjem i veštinom pomogne klijentu da sam pokrene skrivene snage,  da prepozna problem, suoči se sa njim i izađe kao pobednik.

Preporučujem da pogledate još i : 

 

Malo o depresiji  koliko je zaista česta I još ponečem

 

Funkcionalna depresija iz prvog lica

 

Funkcionalna depresija je ona kod koje osoba uspeva prilicno dobro da funkcionise u

svakodnevnom zivotu . Ovo je jedna takva prica I zaista dobar tekst  sa puno prakticnih saveta. Moze vam pomoci

 

Kada zima zasvira bluz

Tekst o sezonskoj depresiji  i šta mozete da uradite da pomognete  sebi.

Anksioznost I strah od ludila

Depresija I anksioznost idu ruku pod ruku veoma cesto . U ovom tekstu nesto malo o tome sta je anksioznost  I ponesto o tome sta mozete da uradite ako se borite sa njom

 


 Savetovalište za prevenciju suicida


 


Mesto na kojem nećete biti sami. Uz to ima dobrih tekstova.


 


 Psihološko savetovalište „Srce“


 


Psihološko savetovalište se bavi pružanjem  psihološke podrške osobama u krizi  i  prvencijom suicida. Na sajtu možete naći korisne ,praktične savete, linkove kontakt informacije. Savetovalište pruža pomoć I preko telefona –besplatno naravno I tako već 25 godina.

 

Ko je kriv za samoubistvo


Don Migel Ruis - Zamagljeno ogledalo

svetumeni | 06 Decembar, 2016 17:25

 

 

 Pre tri hiljade godina postojao je jedan čovek sasvim nalik vama i meni, a živeo je u gradu okruženom planinama. Čovek je učio da bi postao vrač, da bi naučio znanje svojih predaka, ali nije se u potpunosti slagao sa svim što je učio. U svome je srcu osećao da se tu mora kriti još nešto.

Jednog dana, dok je spavao upećini, sanjao je da posmatra svoje sopstveno telo dok spava.  Izašao je u snu, iz  pećine,u noći mladog meseca. Nebo je bilo bistro, i posuto  milionima zvezda. Tada se u njegovoj unutrašnjosti dogodilo nešto što je njegov život zauvek promenilo. Pogledao je svoje ruke, osetio svoje telo , i začuo svoj sopstveni glas kako progovara: »Načinjen sam od svetlosti; načinjen sam od zvezda.« Ponovo je pogledao zvezde, a onda je shvatio da nisu zvezde izvor svetlosti, nego da svetlost stvara zvezde. »Sve je stvoreno od svetlosti«, rekao je, »a prostor između njih nije prazan.« I spoznao je da je sve što postoji jedno živo stvorenje, a da je svetlost glasnik života, jer je živo, i u njemu su sadržana sva znanja.

Tada je shvatio da, iako bejaše načinjen od zvezda, on sam nije zvezda. »Ja sam između zvezda«, razmišljao je. Tako je zvezde nazvao tonal, a svetlost između zvezda nagual, i znao je da je ono šta je stvorilo sklad i prostor između njih Život ili Namera. Bez Života tonal i nagual ne bi mogli  da postoje. Život je sila apsolutnoga, vrhovnoga. Stvoritelja koji stvara sve. Evo šta je otkrio: sve što postoji je samo pojavni oblik jednog živog bića kojeg mi zovemo Tvorcem. Sve je Bog. I zaključio je da je ljudsko opažanje samo svetlo koje  zapaža svetlo. Isto je tako uvideo da je  materija samo odraz–ogledalo je sve ono što odražava svetlost i od toga svetla stvara slike – a svet je obmana, san, upravo nalik dimu koji nam ne dozvoljava da uvidimo ono šta zaista jesmo. »Pravi mi čista smo ljubav, čista svetlost«, govorio je.

Ta je spoznaja promenila njegov život. Kad je jednom shvatio ko on zaista jeste, osvrnuo se oko sebe na druge ljude i na ostatak prirode, i bejaše zaprepašten onim šta je ugledao. U svemu je ugledao sebe – u svakom čoveku, u svakoj životinji, u svakom drvetu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. I spoznao je da Život na različite načine meša tonal i nagual da bi stvorio milijarde  oblika Života.

U tih je nekoliko časaka sve spoznao. Bejaše jako uzbuđen, a srce mu biispunjeno spokojem. Jedva je čekao da svojim ljudima ispriča šta je otkrio. Ali nije bilo reči kojima bi to mogao daobjasni. Pokušavao je  da to kaže drugima , ali nisu mogli da ga razumeju. Primećivali su da se promenio , da iz njegovih očiju i njegova glasa izbija nešto prelepo . Uvideli su  da više nikoga i ništa ne procenjuje. Više nije bio nalik nikome drugome.

Svakog je mogao dobroda razume, ali niko nije mogao  da razume njega. Verovali su da je Božja inkarnacija, a on se nasmejao kada je to čuo i rekao: »To je istina. Ja sam Bog. Ali i vi ste isto tako Bog. Mi smo isti, vi i ja. Mi smo svetlosne slike. Mi smo Bog.« Ali ljudi ga još ni tada nisu razumeli.

Bio je otkrio da je ogledalo za ostale ljude, ogledalo u kojem je mogao da ugleda samog sebe. »Svako je ogledalo «, rekao je. Sebe je zapažao u svima, ali niko nije njega video kao sebe. I shvatio je da svispavaju, ali bez svesnosti, bez znanja o tome ko zaista jesu. Nisu ga mogli sagledati kao same sebe, jer se između ogledala uzdizao zid magle ili dima. A taj zid magle bejaše napravljen od tumačenja svetlosnih slika – san ljudi.

Tada je shvatio da će uskoro zaboraviti sve što je naučio. Želeo je da zapamti sve vizije koje je doživeo, tako da je odlučio da sebe nazove Zamagljeno ogledalo, kako bi uvek znao da je materija ogledalo, a da je dim koji nas okružuje  ono što sprečava da spoznamo šta zaista jesmo. Rekao je: »Ja sam Zamagljeno ogledalo, jer sebe sagledavam u svima vama, ali ne prepoznajemo se zbog dima koji se širi izmedju nas . Taj dim je san, a  ogledalo si ti, sanjaču.«

 

 

Don Miguel Ruiz – Iz knjige “Četiri sporazuma sa samim sobom.”

 

 

O autoru:

 

Don Miguel Ángel Ruiz  rođen je 1952.  Godine , poznatiji je kao Don Miguel Ruiz . Meksički je autor neo toltečke i neošamanističkih  tekstova. Njegov rad pripada new Age pokretu koji se fokusira na drevnim učenjima , kao sredstvu za postizanje duhovnog prosvetljenja.

 

Samo lud misli svojom glavom

svetumeni | 06 Decembar, 2016 15:03

 

 

Kada je jednom C.G. Jung razgovarao s indijanskim poglavicom (Native American Chief Ochwiay Biano – Mountain Lake, of the Taos pueblos in New Mexico in 1932), poglavica mu je rekao slijedeće:

“Vidi kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosevi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi mislimo da su oni ludi.”

“Zašto mislite da su bijelci ludi?” – upitao je Jung.

“Oni kažu da misle svojom glavom.” – odgovori poglavica.

“Pa naravno, čime vi mislite?” – upitao ga je Jung.

“Mi mislimo ovim.” – rekao je poglavica i pokazao na svoje srce

 

Preuzeto sa :
http://atma.hr/samo-lud-covjek-misli-svojom-glavom/

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb