„Svet u meni“ istražuje prostranstva i bogatstva sveta u nama. Bavi se pitanjima razvoja individue ali i kako uskladiti svet u nama i svet oko nas i pronaći ravnotežu izmedju to dvoje.
svetumeni | 14 Septembar, 2017 18:22
Videli smo da je Bazični PEAT nastao na osnovama EFT-a i da i danas pomalo sliče jedan na drugi . Duboki PEAT je nastao od njega ali na prvi pogled teško je uvideti da se radi o dve tehnike istog sistema. Tolika je razlika izmedju njih.
Ono po čemu su isti je to što oba metoda koriste iste akupresurne tačke (tri oko oka i jedna na grudnoj kosti )i što rade sa ista četiri elementasvesti :mentalnom slikom, osećanjem, mislima i osećanjem u telu.
Ovu tehniku je teško uporediti sa bilo kojim drugim sistemom ali nije lako ni naći neki primer iz života sa kojim bi mogao da se uporedi . Da, probamo ovako : zamislite da je svako od nas jedan svet za sebe. Jedna planeta sa svojim posebnim jedinstvenim reljefom, živim svetom Ako bi reljef predstavljao naša životna iskustva, naša svesna uverenja a, sav živi svet bio odraz našeg fizičkog tela,tada, bi ono što se krije u svim nevidljivim, dubljim slojevima te planete bilo naše nesvesno . U tom nesvesnom , u svim tim slojevima koji se spuštaju do središta planete kriju se i svi slojevi koji kriju njeno jezgro – njenu sjajnu sredinu . U Dubokom PEAT-u mi se upravo krećemo kroz te slojeve, otkrivajući jedan po jedan dok ne stignemo do samog centra – do uzroka problema , koji se razotkriva ,tokom prvog procesa i postaje ujedno i središte nas samih-sjajno, toplo i svetlo .
Zvuči previše komplikovano ili previše filozofski ? :) Evo kako sve izgleda u praksi korak po korak :) i to bez filozofiranja :)
Prvi, korak , kao i što je logično kada želimo da rešimo neki problem kojeg imamo je da se jasno utvrdi šta je tačno problem. Na prvi pogled može da zvuči jednostavno . I jeste mada u praksikao i kod svega što se ne radi svaki dan treba malo vremena da se udje u štos..
Ovaj prvi korak je važan jer ako problem nije dobro definisan ako ga ne prati osećanje ili ako je preširok i rezultati neće biti dobri. Recimo da imate ovaj problem : Kad god je vreme da vaš prvačić ode u krevet nastane opšti "cirkus" i natezanje. ovo je, definitivno problem mada, to što se Jovani ne ide u krevet vama jeste problem , verovatno je i Jovani ali možda tati ne ide u glavu zbog čega tolika frka-kad joj se spava spavaće a, kada joj se bude spavalo u školi shvatiće da je bolje da legne na vreme :). Drugim rečima, problem na kojem radimo može biti samo onaj uz kojeg ide i neko neželjeno osećanje jer ako nam nešto ne smeta tada to za nas nije problem .Znači ,potrebno nam je osećanje koje ide uz ovu situaciju . Uzmimo da se Jovanina mama oseća ljutito i umormno u isti mah,jer joj ne uspeva da objasni detetu zašto mora u krevet i to na način da predupredi i opšti cirkus tako da se umesto toga još dugo natežu oko toga. Ako ovo ponovo pročitate videćete da su u pitanju barem dva problema i da u PEAT-u nema potrebe za dugom pričom i analizom .
opredelićemo se za sledeći problem : ljuti me jer se večno natežemo Jovana i ja kada je vreme spavanja. Ovo je dovoljno za početak procesa.
Sam proces Dubokog PEAT-a se dalje odvija na sledeći način :
Stave se dva prsta na JA tačku i izgovori se sledeća afirmacija : Iako ja imam (taj i taj problem ), ja volim i prihvatam sebe i (taj problem ) jer je on deo mene U datom primeru to izgleda ovako : "Iako me ljuti što se večno natežem sa Jovanom kada je vreme spavanja ja volim i prihvatam sebe i to što me ljuti kada se natežem sa Jovanom kada je vreme spavanja".
Dva prsta se stave na prvu tačku i "uživi " se u osećanje od kojeg smo počeli . U momentu kada je ono najače udahne se i izdahne. I sačeka da se vidi koje će se osećanje, slika ili misao pojaviti umesto tog osećanja. Radi se direktno samo sa osećanjima.U ovom slučaju počinje se sa osećanjem ljutnje. Zadržimo se u njemu nekoliko sekundi i kada je ono najače udahne se i izdahne .
Pričeka se da se pojavi, izroni na površinu neko drugo osećanje koje je do tada bilo skriveno , prekriveno ljutnjom . Uzmimo da je to tuga.
Proces se nastavlja tako
što se ponavljaju ova tri koraka sve dok
nema više novih sadržaja i dok se ne stigne do suštine problema .koje uvek čini
neko osećanje. Kada se ono osvesti i neutrališe, spoji sa svojim parom koje
čini jednu celinu, osećanje nestane a, sa njim i problem Na kraju svakog procesa potrebno je jopš
počistiti "repiće" ako su ostali u vezi budućnosti ili skrivenih
otpora.
U velikom broju slučajeva dovoljan je jedan proces da se problem reši .
Medjutim , u izvesnim slučajevima, posebno kada se radi o problemu u koji su
uključene i druge osobe problem nije
rešen sve dok se ne odradi proces i iz pozicije te druge osobe .
A kako to izgleda ? Isto kao i običan proces stim što osoba zamisli da je sada ona ta druga osoba i radi proces iz te pozicije .
U datom primeru to izgleda ovako : Mama zamisli da je sada ona Jovana i zapita se šta ona kao Jovana oseća kada se potegne pitanje spavanja. Podsetimo , mama je bila ljutita ali Jovana se može osetiti tužno jer bi se još igrala a, nedaju joj.
proces započinje od tog momenta sa tim osećanjem tuge. Prate se isti koraci kao i pre. Jedina je razlika što mama tokom trajanja ovog procesa zamišlja da je neko drugi .
Proces iz meta pozicije (ugla druge osobe ) se može ponoviti onoliko puta koliko je potrebno . U ovom slučaju trebalo bi verovatno odraditi procws i iz pozicije Jovaninog tate jer vrlo verovatno postoji izvesna tezija izmedju roditelja jer se ne slažu oko ovog pitanja.
Priznajem da na prvi pogled, sve ovo može da izgleda čudno, zbunjujuće i šašavo ali sve postaje prilično jednostavno kada se primeni u praksi.
Do nekog narednog pisanja želim vam da pronadjete svojput koji će vas dovesti do vas sanih - do onoga ko ste i šta ste zaista .
Jelena
Povezani tekstovi :
« | Septembar 2017 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |